


The village of Beli was once a Roman settlement named 'Caput Insulae' translated as 'the head of the island'. It has been inhabited continuously since then by various peoples who have left their traces here in the history, culture, heritage and in the forests. Here are a few photographs of stone formations, ancient ruins, traces of the past and wildlife that I have discovered.
click on a thumbnail to see a larger version and description
Klikni na sliku za veću verziju
-----------
Iz starih bejski albuma
Ovom izložbom predstavljaju se ljudi koji su početkom 20. stoljeća živjeli u Belom koji je tada brojio oko tisuću stanovnika. Većina ljudi iselila se nakon II. svjetskog rata, a danas je gotovo nemoguće zamisliti da je Beli bio toliko napučen i pun života. Fotografijama se na simboličan način Bejani vraćaju u taj prošli život kroz sjećanja njih samih, njihovih potomaka i poznanika. Posjetitelji ovoga mjesta, pak imat će priliku kroz izložbu steći predodžbu o ljudima koji su živjeli u ovom mjestu iznimne kulturne baštine i prirodne ljepote koja ga okružuje.
Molimo Vas da nam pošaljete svoje dojmove, sjećanja ili možda fotografije.
Izložba je otvorena u Tošu u Belom od 25. srpnja 2009.
Autor izložbe: Tea Mayhew, kustos, Pomorski i povijesni muzej
Hrvatskog primorja Rijeka
Oblikovanje: Martin Mayhew
Organizator: Društvo Tramuntana
After Napoleon’s abolition of the Venetian Republic, and after a short French rule, Cres became part of the Austrian-Hungarian Monarchy. The first schools were opened in that period. In Beli people said mass in the national language up until 1921 and in Dragozetići up to 1927, when that custom was abolished under the new fascist Italian rule. After the capitulation of Italy (1943), the island was occupied by the Germans until 1945. However, the problem of the area under Italian occupation was not settled until 1952 when the Osimo Agreement was signed. Cres was annexed to Yugoslavia earlier in 1947. After that period, the drop in the numbers of Tramuntana’s inhabitants was drastic. In a very short period, the majority of villages became unpopulated. Their inhabitants moved to the nearby mainland (Rijeka) or to Italy, or to America (mostly Chicago) and Australia. Most of them still live there. Indifference by the socialistic Yugoslav government for the basic human needs of the people contributed the emigration of the inhabitants from Tramuntana. It left them without a ship connection to the mainland, roads, electricity, water supply and telephone. Today only about forty people live in Beli. Through long periods of a thousand-year long history, Beli has been mentioned under different names. Beli, then Ca Fisole, Cafisole, Cafixolo, Capisuli, Capysolum Kafixuli, Cavisole, Cao issole, Capinsulae, Cauixoli, Cha Fisole, and then for a long time Caisole and in the end it remained Beli.
Nakon Napoleonova ukidanja Mletačke Republike, te francuske kratkotrajne uprave, Cres postaje dio Austro-ugarske. U tom razdoblju otvaraju se prve škole. U Belom se misilo na narodnom jeziku (glagoljalo) do 1921. god., a u Dragozetićima do 1927. god. kada se taj običaj ukida pod novom fašističkom talijanskom upravom. Nakon kapitulacije Italije (1943. god.), otok je do 1945. god. pod njemačkom okupacijom. No, problem Cresa kao otoka koji je bio pripojen Italiji još 1919 riješen je tek 1947. pripajanjem Jugoslaviji. Tada je došlo do drastičnog pada stanovništva na Tramuntani. U vrlo kratkom razdoblju većina sela ostaje prazno, a njihovi stanovnici sele ili na najbliže kopno (Rijeka), ili u Italiju ili u Ameriku (uglavnom u Chicago) i Australiju, gdje većina njih i danas prebiva. Tome je pripomogla i posvemašna nebriga socijalističke jugoslavenske vlasti za osnovne životne potrebe ljudi na Tramuntani ostavljajući ih bez brodske veze, ceste, struje, vodovoda i telefona. Danas u Belom stalno obitava četrdesetak ljudi. Kroz duga razdoblja višetisućljetne povijesti Beli je spominjan pod raznim imenima: Ca Fisole, Cafisole, Cafixolo, Capisuli, Capysolum Kafixuli, Cavisole, Cao issole, Capinsulae, Cauixoli, Cha Fisole, pa zatim dugo Caisole i na kraju je ostao Beli.
Dopo l'abolizione di Napoleone della Repubblica Veneziana e dopo la breve ammini-strazione francese Cherso diventò la parte dell'Impero Austro-Ungarico. In quell'epoca cominciarono ad aprirsi le prime scuole. A Beli si celebrarono le messe in lingua popolare (glagolitico) fino a 1921 e a Dragozetići fino a 1927 quando questa usanza fu abolita sotto la nuova amministrazione italiana fascista. Dopo la capitolazione dell'Italia nel 1943 l'isola fu occupata dai tedeschi fino al 1945. Ma il problema dei territori sotto l'occupazione italiana furono risolti appena con il Contratto dal 1947 quando l'isola di Cherso fu unita alla Jugoslavia. Da quell'epoca si nota un forte calo degli abitanti in Tramuntana che fu addirittura drastico. Nel breve periodo di tempo la maggior parte dei villaggi rimasero vuoti ed i loro abitanti si trasferirono alla terra ferma più vicina (Rijeka) o in Italia (quelli a chi fu datta la opzione di scegliere loro cittadinanza) o in America (prevalen
temente a Chicago) ed in Australia, dove adesso vive la maggior parte di loro. A questa intensa emigrazione aiutò anche la negligenza delle autorità della Jugoslavia socialista per i bisogni elementari della gente di quei luoghi lasciandoli addirittura senza collegamenti navali, senza strade, la corrente elettrica, acquedotto e telefono. Cosi oggi a Beli vivono solamente 40 abitanti. Per i lunghi periodi della storia plurisecolare Beli fu chiamato con tantissimi diversi nomi. Beli, Ca Fisole, Cafisole, Cafixolo, Capisuli, Capysolum, Kafixuli, Cavisole, Cao issole, Capinsulae, Cauixoli, Cha Fisole, poi per un lungo periodo Caisole e finalmente rimase Beli.
Thanks to Dominic Jurassi from Chicago for providing names of the people in the photos. Please contact me if you would like more information or to contact him directly.
Zahvaljujući Dominiku Jurasiću iz Chicaga imamo imena ljudi na fotografijama. Molim Vas kontaktirajte me ukoliko želite više informacija o pojedinim slikama ili ako želite stupiti izravno u vezu s Dominikom.
Grazie a Dominic Jurassi da Chicago per i nomi della gente nelle foto. Se volete sapere le più informazioni o se desiderete di contattare signor Dominic direttamente, vi prego di contattarmi.
Please contact me if you would like to use any of these images and I can send you high resolution versions. These pictures are from my personal collection and are therefore under copyright protection.
One pripadaju našoj osobnoj kolekciji te su stoga podložni kontroli autorskih prava. Molimo Vas da nas kontaktirate ako ih želite koristiti.
Copyright Vidagents@ 2011